Izazovi za organizacije civilnoga društva – izazov prvi: definicija

15 01 2007

Prema riječima Kumi Naidooa, glavnog tajnika i izvršnog dužnosnika Svjetskog saveza za sudjelovanje građana – “jedna je od glavnih uloga nevladinih organizacija dati pravo glasa onim ljudima koji su u većini slučajeva lišeni mogućnosti da ih se čuje u društvu ili da utječu na javne odluke”. U govoru kojeg je Kumi Naidoo održao na konferenciji NVO-a (nevladinih organizacija) u Estonijskom gradu Tallinnu 2001. godine izrečena je fantastična paradigma, tj. prototip stvarnog svijeta u kojem živimo: “U desetljećima koja dolaze bilo bi sjajno kad bi se čovječanstvo ocjenjivalo ne na temelju uspjeha onih koji su uspješni i moćni, nego na temelju postignuća i položaja onih koji su najranjiviji.”


Stoga, prvi izazov s kojim se organizacije civilnog društva nose je izazov definicije. Koji su to odgovori na pitanja – tko smo mi, koje su naše vrijednosti, koga predstavljamo? Danas gotovo da nema govora predsjednika Svjetske banke ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u kome se uzastopno ne spominje civilno društvo. Ako utipkamo riječi “civilno društvo” na neku od tražilica na Internetu, dobit ćemo na tisuće rezultata. Napokon, mogli bismo ustvrditi kako politički i društveni vođe prepoznaju ulogu građana i nevladinih organizacija u oblikovanju politika. S druge pak strane, čini se kako se ovaj termin poprilično često upotrebljava bez razumijevanja stvarnog značenja njegove prave definicije.

Jasno je kako je jedna od najvećih vrijednosti civilnog društva pojam raznolikosti i pravičnosti. Kad se taj izraz koristi naizmjenično s izrazom nevladine organizacije, tada organizacije civilnoga društva mogu, po definiciji, uključivati i “ne-civilne” članove. Ku Klux Klan je klasičan primjer, jer se radi o nevladinoj organizaciji koja je demokratska i osniva se na članstvu. Je li Ku Klux Klan dio civilnoga društva? Potrebno je razlikovati organizacije koje su jednostavno “nevladine” i čitav niz institucija koje su osnovali građani kako bi promicali opće dobro.

Jedan je od načina definiranja organizacija civilnoga društva da za te organizacije Opća deklaracija o ljudskim pravima treba predstavljati barem osnovni okvir definicije. Izazov je, dakle, prepoznati ulogu koju civilno društvo ima u razvitku, te pojasniti, bez isključivosti, koje organizacije same sebe isključuju iz obitelji civilnoga društva time što zagovaraju vjersku nesnošljivost, rasizam ili seksizam.

Drugo je pitanje vezano uz definiciju, do koje mjere javne institucije i poslovni subjekti pripadaju civilnome društvu. O tome možemo raspravljati, ali kao građanin, Bill Gates, na primjer, ima jednako pravo sudjelovati u društvu kao i vodeći ljudi i volonteri iz neprofitnog sektora.

Stoga, poslužimo se još jednom definicijom Svjetskog saveza za sudjelovanje građana koja civilno društvo definira kao stvaran prostor između obitelji, vlade i tržišta gdje se ljudi udružuju radi promicanja zajedničkih interesa. Promatrajmo ga kao područje u kojem vladaju pozitivne akcije i vrijednosti, odnosno kao organizacije i inicijative koje imaju pozitivan pristup društvenim problemima i koje doprinose općem dobru.

Pod pojmom organizacije civilnog društva u Hrvatskoj podrazumijevamo udruge, zaklade i fundacije, privatne ustanove, neke zadruge, neformalne građanske inicijative i sindikate.

U Hrvatskoj je registrirao preko 27.000 udruga, preko sto zaklada te oko tristotinjak privatnih ustanova koje imaju status organizacija civilnog društva. Neka ne začude ovi podaci jer je samo u Međimurskoj županiji registrirano već preko osam stotina organizacija civilnog društva!

Uloga organizacija civilnog društva prema navedenim smjernicama može se svesti na općekorisnost i popunjavanje “rupa” (preuzimanje obavljanja onih djelatnosti koje bi morala obavljati središnja ili lokalna vlast, odnosno djelatnostima koje obavljaju središnja ili lokalna vlast daju dodatni, bogatiji sadržaj); ulogu partnera (sama vlada, sami poslovni subjekti ili same organizacije civilnoga društva nisu sposobne nositi se sa svim izazovima s kojima se suočava zajednica i čovječanstvo); rušenje prepreka (kako pronaći, kad je to odgovarajuće, neke zajedničke točke u odnosu na koje možemo stvarno pogledati kako se nositi s nekima od izazova i srušiti te prepreke); obnašanje vlasti (više ne možemo prihvatiti da je djelatnost vladanja i djelatnost obnašanja vlasti isključivo djelatnost vlada, moramo shvatiti da zadatak upravljanja okolišnim, društvenim, kulturnim i materijalnim resursima mora biti djelatnost koju dijele vlade i njihovi građani); društvena uključenost (dati pravo glasa onim ljudima koji su u većini slučajeva lišeni mogućnosti da ih se čuje u društvu ili da utječu na javne odluke).

Korišteni tekstovi iz časopisa Civilnodruštvo.hr u izdanju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
Odabrao i prilagodio: Igor Lesar


Actions

Informations