Drugi je unutarnji izazov s kojim se trebaju nositi organizacije civilnoga društva i njihovi članovi izazov suradnje i usklađivanja. Ekonomija novoga društvenog doba najvećim dijelom zanovana je na informatičkoj tehnologiji, konstantnom pružanju novih usluga, razmjeni informacija i stvaranju odnosa suradnje, odnosno partnerstva.
Suradnja između različitih sektora postaje način rješavanja očiglednog i sve dubljeg sukoba interesa i uloge javne uprave, interesa poslovnog sektora te organizacija civilnog društva koje se po prirodi svog postojanja zauzimaju za opće prihvaćene vrijednosti građanskog društva. Stoga je na lokalnoj razini međusektorska suradnja preduvjet razvoja, jer samo korištenjem raspoloživih resursa moguće je smanjiti zaostajanje za razvijenim zajednicama i pronaći vlastiti put razvoja temeljen na zajedničkim vrijednostima. Ne zanemarimo i činjenicu da se prema standardima Europske unije partnerska suradnja postavlja kao jedan od ključnih preduvjeta održivog razvoja. Na žalost, u Hrvatskoj se na takvu suradnju još uvijek gleda kao na neki novi model te se ona ne razumije i ne primjenjuje na adekvatan način. Kako bi razbili predrasude oko ove vrste suradnje, navesti ćemo neke pozitivne razloge zašto surađivati.
Prvi razlog, odnosno pozitivna strana suradnje svakako je korištenje zajedničkih resursa – ljudski resursi, informacije, ugled, prostor, oprema, vrijeme, novac. Podjela resursa pokreće procese i štedi vrijeme i novac. Drugi razlog je mogučnost da zajedničkm projektima svi su-dionici dijele odgovornosti, a samim time i rizike poslovanja. Nadalje, udruženim naporima moguće je obuhvatiti šire područje djelovanja, rješavati veće i složenije probleme dok je širim i većim obuhvatom moguće ostvariti dugoročne učinke. Partnerskom suradnjom povećan je i vidan učinak u lokalnoj zajednici a samim konkretnim angažmanom stvara se bolji ugled svih su-dionika. Na kraju pak kroz zajedničko iskustvo i transfer znanja dolazi do rasta i razvoja ljudskih resursa svih su-dionika gdje novo nastali modeli i primjeri dobre prakse koji su stvoreni kroz takve zajedničke projekte predstavljaju najbolji poticaj za druge.
Potrebno je istaknuti da moderno civilno društvo koje se razvija u Republici Hrvatskoj sadrži brojne vrste dobrovoljnih, nevladinih, neprofitnih organizacija kao što su sve vrste udruga, socijalni pokreti, crkvene organizacije, sindikati, lokalne zajednice, ustanove, zaklade, fundacije, interesne grupe i inicijative građanki i građana. Upravo je s tim razlogom, željom i vjerom da se potakne suradnja – vladin Ured za udruge još početkom ovog stoljeća kreirao “Program suradnje” u kome se definiraju smjernice i preduvjeti za kvalitetnu suradnju nevladinog, neprofitnog sektora i Vlade, ali i jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Na žalost, u Međimurskoj županiji ovakva vrsta programa koja bi detaljnije definirala ulogu i “zadaće” javnog sektora i civilnog društva te dala poticaj kvalitetnoj suradnji a samim time i napretku društvenog razvoja – ne postoji. Razlozi nepostojanja našoj lokalnoj zajednici prilagođenog programa vjerojatno leže u nerazumijevanju strukture i mogućnosti organizacija civilnog društva, ali vrlo vjerojatno i u nezainteresiranosti odgovornih tijela i osoba na vlasti. No, izrecimo i to da su za tu i takvu nezainteresiranost odgovornih velikim djelom odgovorne i same organizacije civilnog društva. Dobra je vijest da organizacija ACT u sklopu programa jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva (program JAKO) pokreće aktivnosti usmjerene ka donošenju jednog kvalitetnog programa suradnje na lokalnoj razini. Podržite ih.
