Susrečući se i razgovarajući sa prijateljima i kolegama iz raznih organizacija civilnog društva nerijetko se osvrnemo na temu uspjeha ili neuspjeha neke od provedenih aktivnosti. Plod naših rasprava je zaključak da je od mnogih parametara od kojih ovisi uspjeh (ili neuspjeh) neke aktivnosti najznačajniji – aktivno građanstvo. Naglašavam, jedan od parametara, a prvenstveno zbog toga što je aktivno građanstvo jedna od pojava, a ujedno i izazova o kojem govore predstavnici gotovo svih društvenih struka, svaka od njih sa svog specifičnog stajališta. Različite struke pritom naglašavaju različite aspekte, pa dok se jedni bave tumačenjem aktivnog kao suprotnog pasivnom, drugi raspravljaju o građanstvu i ljudima koji se mogu ili smiju smatrati građanima.

Ukoliko je prostor civilnog društva neka vrsta izvorišta za aktivno građanstvo, tada bi ono trebalo na različite načine i u svim okruženjima, od obitelji pa nadalje, poticati određene vrijednosti koje cijene i njeguju civilizirani i humani ljudi. Takve bi vrijednosti trebalo poticati iz razloga što će nam one omogućiti da dovedemo u red svoju zemlju i da u njoj živimo svi zajedno bolje i kvalitetnije.

Definicija aktivnog građanina

Aktivnim građaninom u većini se definicija smatra ona osoba koja igra neku aktivnu ulogu u zajednici u kojoj živi ili koja aktivno sudjeluje u političkom životu svoje zemlje.

Ovdje nipošto ne bi trebalo poistovjetiti aktivnog građanina sa osobom koja aktivno radi u korist, primjerice političke stranke kojoj pripada, ili čak samo za sebe i svoju dobrobit. Aktivnog građanina o kojem je ovdje riječ također ne treba poistovjetiti ni sa estradnom zvijezdom, poznati nogometašem, tajkunom i ljudima koje zbog pljačke ili kriminala traži policija. Oni svi, doduše, jesu itekako aktivni, ali ih ipak ne bismo trebali proglasiti aktivnim građanima.

Naime, ljudi na putu do ostvarenja svojih ciljeva moraju najprije uočiti svoj cilj koji u njih pobuđuje određene osjećaje i potiče određena promišljanja, nakon čega tek slijedi djelovanje ili aktivnost koja će dovesti do cilja uvažavajući dakako, individualne razlike u kvaliteti promišljanja načina ostvarivanja ciljeva.

Što se motivacije tiće, aktivni građanin na sudjelovanje u zajednici u kojoj živi motiviran je nekim osobitim vrijednostima, nerijetko i altruističnim motivima ili pak samo osjećajem “dužnosti”.

Ciljevi aktivnoga građanina

Uz ciljeve koje u manjoj ili većoj mjeri dijeli s ostalim ljudima, aktivni građanin ima i ciljeve koji se ne odnose samo na njegovu dobrobit ili dobrobit njegovih bližnjih, koji nisu namijenjeni samo njegovom stjecanju ugleda, materijalnih dobara ili uživanju u životu, već se odnose i na zajednicu u kojoj živi i ljude koje uopće ne poznaje i vjerojatno ih nikada i neće sresti. Aktivnog građanina primjerice, zanimaju politička pitanja zemlje u kojoj živi i odluke vlasti o kojima ovisi i njegov život. Zanimaju ga prava drugih ljudi i mnogi drugi aspekti zajednice i okoliša u kojem živi, poput prava životinja i zaštite okoliša.

Aktivnost građanina očituje se u praćenju svega što se oko njega događa, u aktivnom stvaranju onoga što će povećati kvalitetu življenja zajednice i čemu je vrijedno posvetiti dio svog vremena, u što ima smisla uložiti svoje znanje i sposobnosti, neovisno o tome hoće li taj trud biti priznat i cijenjen ili samozatajno posvećen općem dobru.

Udruživanje aktivnih građana

Aktivno građanstvo čine građani koji se udružuju zbog ostvarivanja određenih zajedničkih ciljeva ili zajedničkih zamisli, planova ili vizija. Takvo udruživanje može biti i formalizirano kad npr. građani osnivaju različite udruge (npr. za zaštitu ljudskih prava ili okoliša, različite grupe samopomoći), ali i sasvim neformalno, kad se građani ad hoc, po potrebi i na poticaj nekog pojedinca ili grupe udružuju oko neke akcije.

Aktivno građanstvo nije, dakako, homogena populacija ljudi s istim motivima, interesima, ciljevima i vrijednostima. U aktivno građanstvo ubrajaju se i ljudi čiji je interes usko usmjeren npr. samo na zaštitu prava određene manjine, kao i oni koji smatraju da je aktivno sudjelovanje u društvu obveza svakog građanina neke zemlje.

Većina bi ljudi, međutim, trebala biti potaknuta na uključivanje u aktivno građanstvo jer država i njezine institucije ne mogu rješavati sve probleme lokalnih zajednica, a ne mogu ih ni poznavati kao što to mogu ljudi “na terenu”. Ljudi koji žive u nekom gradu ili mjestu najbolje su upućeni u potrebe svoje zajednice (npr. socijalne, kulturne), u probleme nekih skupina koje u njoj žive (npr. mladih, starijih osoba, osoba s invaliditetom), pa su stoga i pozvani da se uključe u njihovo rješavanje ili ih sami i pokušavaju riješiti.

Budna i zainteresirana javnost

Aktivno građanstvo trebalo bi, zapravo, činiti budnu i zainteresiranu javnost koja prati što se događa u politici, gospodarstvu, zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi i svim drugim područjima državne djelatnosti. Svjesna svoje snage, takva bi se javnost trebala oglasiti svaki put kada oni kojima su birači dali svoj glas, ne rade kako treba ili za opću dobrobit. Takvo zalaganje zahtijeva od članova aktivnog građanstva i neke osobine ličnosti poput odvažnosti, dosljednosti i ustrajnosti, ali to su ionako svojstva aktivnih građana.

Korišteni radovi prof. dr. sc. Mirjane Krizmanić.
Prilagodio Igor Lesar