Nepobitna je činjenica kako mnoge vlade diljem svijeta u usporedbi s organizacijama civilnog društva koje su puno utjecajnije u svojim aktivnostima i djelovanjima – gube, barem kad se radi o – učinku i sposobnostima. Nije rijetka situacija kada građani svoju vladu proglase nesposobnom i neučinkovitom, a neku organizaciju suprotno tome – i odgovornu i učinkovitu. Možemo slobodno reći da su udruge, neprofitne organizacije i ostali predstavnici civilnog društva postali uobičajen dio javnoga života i funkcioniranja društva. To dokazuju i prošle godine u Hrvatskoj provedena istraživanja.
No, sve veći utjecaj kojeg organizacije civilnog društva imaju neminovno je popraćen i rastućom odgovornošću i “polaganjem računa”. Kroz bližu povijest promatrano, bilo je primjera gdje je više vodećih ljudi iz raznih vlada dovelo u pitanje legitimitet uloge OCD-a u javnom životu općenito, a posebice u društvenom zagovaranju. Sjetimo se i domicilnih, ne tako davnih žutih, zelenih i crvenih vragova. Takvi su predstavnici vlasti tvrdili da, za razliku od izabranih vlada koje izvode svoj legitimitet iz biračkoga tijela, kao i vodećih poslovnih ljudi koji su barem odgovorni svojim dioničarima, osoblje iz OCD-a najčešće samo sebe imenuje i samo sebe proglašava “dobrotvorima” koji ne odgovaraju nikome osim samima sebi.
Iako ovakvo razmišljanje u nekim nečasnim (i rijetkim) izuzecima, na žalost ima pokriće, predstavnici OCD-a čije se aktivnosti i djelovanja temelje na istinskim načelima razvoja, sudjelovanja, participacije, tolerancije i građanskog aktivizma bore se protiv ovakvog načina razmišljanja.
Naime, postalo je potrebno da organizacije civilnog društva pokažu podršku koju im pruža javnost i da razviju nove mehanizme odgovornosti za polaganje računa koji će poboljšati transparentnost njihova rada. Organizacije civilnog društva trebaju biti sve etičnije i spremnije na suradnju. Dakako da bi pri tome trebale održavati neposredne kontakte s onim ciljanim grupama i zajednicama kojima želi služiti i koje želi predstavljati.
Pogled u vlastito dvorište otkriva i jednu zanimljivu pojavu o kojoj govori Kumi Naidoo, glavni tajnik Svjetskog saveza za sudjelovanje građana. Radi se o činjenici da se u samom prostoru civilnog društva i među građanima kako kod nas tako i na svjetskoj razini pojavio čitav niz pogrdnih kratica. Gledano iz perspektive nas u OCD-ima neke od njih su čak i zabavne. Postoji jedna grupa kratica pod nazivom GONGO-vi, a radi se o nevladinim organizacijama koje organizira vlada. Ovo naravno nema nikakve veze se udrugom GONG, već se radi o englskoj skraćenici – Governmental Non Governmental Organization ili Vladina nevladina organizacija, što bi reklo da su to nevladine organizacije osnovane kao fronta za određene interese u vladi. PONGO-vi pak su politički organizirane nevladine udruge. To su nevladine organizacije najčešće osnovane za “bivše” političare koji pokušavaju ostati na javnoj sceni. Postoje i DONGO-vi, a to su nevladine organizacije koje su osnovali donatori.
Na Srednjem pak istoku imaju nešto što se zove RONGO-vi. To su nevladine organizacije koje osnivaju članovi kraljevskih obitelji, kraljevići i kraljevne, ljudi unutar kraljevske infrastrukture na Srednjem istoku. Postoje i BRINGO-vi. To pak su nevladine organizacije s aktovkom. Zamislite nekok entuzijastu koji hoda naokolo s aktovkom u kojoj se nalazi prijedlog za dodjelu sredstava, nadajući se da će ga netko financirati. Postoji još i kratica MONGO, ili u prijevodu moja vlastita nevladina organizacija.
Dakle, obzirom na sve ovo ponuđeno između redaka ovog teksta, ostaje činjenica da svi mi koji djelujemo u prostoru civilnog društva imamo obvezu pobrinuti se da potičemo, kao što se to već i događa u različitim dijelovima svijeta, donošenje etičkih kodeksa, etičkih kodeksa ponašanja i ostalih na tom tragu definiranih “dokumenata”, kako bismo osigurali da sebi određujemo standarde i održavamo ih.
