Udrugom se smatra svaka dragovoljna organizacija osnovana s namjerom ostvarenja nekoga zajedničkog cilja svojih članica i članova, a da to nisu ekonomski interesi, napose profit, ili stranačka borba za vlast. Ti zajednički ciljevi mogu biti bilo što, od interesa neke manje skupine (hobi, sport, uzajamna psihička podrška, interesi profesije…), do poboljšanja životnih uvjeta u nekoj lokalnoj zajednici ili neke skupine ljudi, pa do zalaganja za opće vrednote ili javne interese.
Piše: Srđan Dvornik, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava
Sloboda udruživanja smatra se jednim od temeljnih ljudskih prava novovjeke nam civilizacije. Raspadom tradicionalnih zajednica, te prevlašću tržišnih odnosa, građansko se društvo dijeli na pojedinke i pojedince koji – sami ili s obiteljima – u društvenom djelovanju prvenstveno slijede svoje ekonomske interese, te stupaju u tome primjerene odnose, u kojima se drugi pojavljuju kao konkurenti. Međutim, čitav niz potreba koje ljudi mogu zadovoljiti samo s drugima – od najobičnije društvenosti, preko različitih hobija, aktivnosti u slobodno vrijeme i rekreativnih aktivnosti, te uzajamne solidarne podrške, do zastupanja zajedničkih interesa ili vrijednosti – najbolje se zadovoljavaju u neobaveznom udruživanju. K tome, u društvu nejednolike distribucije moći (a takva su sva društva, pa i moderno društvo zasnovano na tržišnom kapitalizmu i formalno-pravnoj jednakosti građanki i građana) pojedinke i pojedinci samo udruženi mogu zaštititi neke svoje interese.
U tom kontekstu, “udrugom” se smatra svaka dragovoljna organizacija namijenjena nekom zajedničkom cilju svojih članica i članova, a da to nisu ekonomski interesi, napose profit, ili stranačka borba za vlast. Ti zajednički ciljevi mogu biti bilo što, od interesa neke manje skupine (hobi, sport, uzajamna psihička podrška, interesi profesije…), preko poboljšanja životnih uvjeta u nekoj lokalnoj zajednici ili neke kategorije ljudi, pa do zalaganja za neke opće vrednote.
Udruge kao oblik istupanja iz privatne sfere
Udruge su najčešći oblik u kojoj građani i građanke mogu ”istupiti” iz privatne sfere obitelji i/ili poslovanja (ne napuštajući ih) i utjecati na način kako se ispunjavaju zajedničke i javne funkcije. U tom smislu, oni djeluju kao civilno društvo.Udruge mogu ispunjavati javne funkcije i zadaće tako što preuzimaju obavljanje nekih socijalnih i društvenih usluga što ih javne institucije ne obavljaju ili to čine manjkavo i neadekvatno; mogu nastojati utjecati na donositelje političkih mjera i odluka ili pravnih normi da (po njihovim kriterijima) kvalitetnije reguliraju aktivnosti za koje su zainteresirani; mogu, konačno, i sami pokušati politizirati stanovite interese ili vrednote, tj. učiniti ih predmetom javnog interesa, kako bi postigli njihovo priznanje kroz važeće norme i politiku. Premda se “politiziranje” učestalo pogrešno tumači kao nešto vezano uz političke stranke, ono je bitna funkcija civilnoga društva u smislu aktivnog djelovanja građanki i građana u formiranju političke volje, koja se u demokraciji prije svega formira u javnosti, a tek na osnovi izborne legitimacije pretače u djelovanje tijela vlasti, gdje dominiraju političke stranke.
Udruga kao oblik organiziranoga civilnoga društva
Među organizacije civilnoga društva ubrajaju se i privatne neprofitne ustanove, te zaklade i sindikati. Neprofitne ustanove su, za razliku od udruga, organizacije koje radi zajedničkog cilja ili interesa uspostavlja osoba ili točno određen krug osnivačica/osnivača; osnivači/ce su njezine vlasnice i njome upravljaju, kao što bi bile vlasnice i upravljale privrednim poduzećem, s tom razlikom što privatna ustanova ima strogo neprofitni karakter. (Kao i udruge, u većini zakonodavstava i ove ustanove mogu ostvarivati i prihode na tržištu, pod uvjetom da im to nije glavna djelatnost i da eventualnu dobit reinvestiraju u osnovnu djelatnost.) Zaklada je pak zajednica uspostavljena na temelju neke imovine, a sa svrhom da se imovina namjenjuje potpori određenih.
Normativni sustav i društveno značenje
Udruga je, prije svega, društveni entitet – skupina ljudi koji se udružuju. U većini liberalno-demokratskih zakonodavstava takvo udruživanje nije obavezno registrirati, ali je registracija nužna da bi udruga zadobila i pravnu osobnost. Zakoni o udrugama obično zahtijevaju samo da se unutarnjim aktima udruge odredi tko je ovlašten za zastupanje udruge. Njezinim je članicama i članovima ostavljeno na volju kako će ustrojiti svoju organizaciju. U Hrvatskoj zakon jedino određuje da je najviši organ upravljanja skupština.
Udrugu nadilazi status organizacije za opće dobro
Kao što je već rečeno, ciljevi i svrha djelovanja udruga razlikuju se po tome u kojoj su mjeri usmjereni na zadovoljavanje potreba svojih članova i članica, a u kojoj mjeri su usmjereni na šire društveno i javno dobro. Priznanje statusa organizacije za opće dobro nadilazi udrugu kao pravnu i društvenu formu i valja ga riješiti za sve tipove organizacija civilnoga društva.
Izvor: Civilnodruštvo.hr
